O renesansnom pjesniku Ivanu Vidaliju

Veći dio svog života Vidali je proveo u službi svoga grada Korčule kao gradski blagajnik. Vidalu je vođenje gradske blagajne povjereno 1. svibnja 1556. godine, drugi put 1558., a izgleda da je taj posao valjano obavljao sve do svoje smrti 1570. godine. Uz posao gradskoga blagajnika Vidal je u gradu Korčuli obavljao i druge dužnosti, bio je tako gradski bilježnik, poslovni zastupnik, gradski pisar višeg gradskog sudca, procjenitelj žitarica, diplomatski posrednik. Kao gradski blagajnik Vidal je vodio brigu o svim dažbinama i izdacima gradske uprave, plaćao gradske činovnik, kneza, gradske čistače, vojnike, trgovce, nabavljao papir za pisare, plaćao tumače i prevoditelje, brinuo o ishrani najamnih radnika i mornara te opskrbljivao korčulansku galiju prilikom njenih putovanja kanalom sve do neretljanske obale.

U njegovoj su domeni brige bili i gradski vijećnici, koje je po potrebi sazivao, zatim svi graditeljski radovi u gradu Korčuli i izvan njega. U traženju namirnica, procjeni ili kupnji žita izbivao je često izvan gradskih zidina i putovao otokom. S obzirom da mu je dužnost bila praćenje kretanja tuđinskih plovila Korčulanskim kanalom, možemo ga smatrati i lokalnim obavještajcem. Često ugrožena od gusarskih napada korčulanska je vlast ulagala znatne napore doznati točne lokacije gisarskog, mletačkog i turskog brodovlja, stoga ova Vidalova zadaća nije bila za podcjenjivanje.

Obavljao je posredničke, pregovaračke misije između korčulanskog poglavarstva i Mletačke Republike, a ponekad je za potrebe Grada znao otići u diplomatske misije u Zadar, Šibenik ili Dubrovnik. Kao vrijedni gradski činovnik Vidal je svoje službene zabilješke zapisivao na službenom mletačkom narječju, ali je dobro poznavao hrvatski jezik, što se može vidjeti po korektnom zapisivanju domaćih imena i prezimena. U korčulansku ali i hrvatsku književnost ulazi kao pisac poslanice Nikoli Nalješkoviću Gospodinu Stjepka Nalješkovića Dubrovčaninu, koja ej ustvari odgovor na poslanicu Gospodinu Ivanu Vidali vlastelinu krkarskom koju je njemu uputio Nalješković. Nalješkovićeva poslanica, odbacimo li kurtoazna pretjerivanja, upućuje na neke duhovne odlike Vidalove ličnosti. Nalješković apostrofira njegovu mudrost (“jer tvoje pameti, bi će vid daleče vrhu svih na svieti”), sposobnost (“kriposno sve što je s načinom te slidi”), slavu (“slave je tvoje Hvar novi pun i stari”), pjesničku umješnost (“da imaš boži dar ki druzim dan nie”), slavna djela (“kriposti izrieti ni slavnih tvojih dil”).

Zanemare lis e konvencionalni pozdravi i podilaženja pjesnika pjesniku, Nalješković je očito morao imati neke pouzdane spoznaje o “Vidalovoj veličini i slavi” kada mu se obratio na takav način. da je Vidal napisao znatno više stihova od poslanice Nalješkoviću, može se nazrijeti iz njegovog odgovora Nalješkoviću: “ni t’ pjesan kad poslah ni s tobom govorih”. Ovaj stih pokazuje da se Vidal intenzivnije bavio pjesništvom, a naredni stihovi daju znatno uporište tezi da mu stihotvorstvo unatoč teškoćama nije bilo strano ” i rad bih da mogu složivši u pjesan izrit radost mnogu, ku mi da tva pjesan. Nu kad tuj zahodim (dakle pjeva) vratim se ja opet, jere se nahodim protivnom stvaranju spet”. Dakle, vidal u poslanici Nalješkoviću djelomično progovara o svojim pjesničkim ambicijama, koje je očito i realizirao, ali je isto tako vrlo samokritičan, jer smatra da u konkurenciji s Nalješkovićom nema što tražiti. Vidalova brzina kojom je odgovorio Nalješkoviću i njegova versifikacija upečatljivo pokazuje da ova poslanica nije nikako mogla biti jedina njegova pjesma. Vidal umire negdje u jesen 1570. godine, što bilježi Ivan Rozanović (Rosaneo) “quondam messer Zuane Vidal.” Na temelju jedne sačuvane poslanice nemoguće eje govoriti o pjesničkom profilu Ivana Vidala, no evidentno je da su ga kao renesansnoga korčulanskog pjesnika evidentirali u svojim povijesnim pregledima kombol, Franičević, Kastropil, Švelec i Bogišić.

– Korčulanska pera : [leksikon] / Goran Kalogjera. – Rijeka : Filozofski fakultet u Rijeci, 2003.